Zajedničko priopćenje povodom odluke Visokog kaznenog suda u slučaju sisačkih policajaca

Strukovna udruga kriminalista, Nacionalni sindikat policije MUP-a RH i Sindikat kriminalističke policije ocjenjuju ovu odluku iznimno važnom za buduće postupanje državnog odvjetništva i policije. Visoki kazneni sud ima ulogu ujednačavanja prakse nižih sudova, pa njegova stajališta nisu važna samo za ovaj predmet, nego daju smjernice za ocjenu sličnih situacija pred svim nižim sudovima. Visoki kazneni sud pritom potvrđuje da ispitivanje optužnice nije formalnost, nego uključuje vrednovanje prikupljenih dokaza, kako bi se postupak okončao već u tom stadiju kada je jasno da osuđujuća presuda ne bi bila moguća. Po našem saznanju, prvi je put da je optužno vijeće obustavilo kazneni postupak po optužnici USKOK-a u predmetu ove vrste te da je takvu odluku potvrdio Visoki kazneni sud.

Sud je utvrdio da se optužnica temelji na dijametralno suprotnim mišljenjima dvaju stručnih timova o zakonitosti uporabe vatrenog oružja, onog koji je formirao glavni ravnatelj policije i onog koji je formirao načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke, te da se na takvim dokazima na raspravi ne bi mogla izreći osuđujuća presuda. Sud je također zaključio da se ni za jednog od petorice okrivljenika ne može izvesti zaključak o svjesnoj namjeri koju zahtijeva predmetno kazneno djelo.

Posebno izdvajamo stajalište suda o ocjeni opravdanosti i zakonitosti uporabe sredstava prisile. Sud je odbio tezu USKOK-a da je jedino mišljenje stručnog tima glavnog ravnatelja policije „objektivno i nepristrano“, a da ocjena koju prema članku 167. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika donosi nadležni rukovoditelj, odnosno načelnik policijske uprave, nema težinu. Takvo bi tumačenje, prema odluci, okrivljene policijske službenike dovelo u neravnopravan položaj u odnosu na sve ostale policijske službenike u Republici Hrvatskoj, za koje tu ocjenu donosi upravo načelnik. Sud također ističe da je novi stručni tim u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj formiran po nalogu samog glavnog ravnatelja policije, što je okolnost koju je USKOK zanemario.

Taj dio odluke za nas ima posebno značenje. Udruga i sindikati godinama upozoravaju na problem supsidijarnog tužitelja, odnosno na situaciju u kojoj načelnik policijske uprave ocijeni da je policija postupala zakonito, državno odvjetništvo ne pronađe elemente za kazneni progon, a progon ipak preuzme oštećenik kao tužitelj. Policijski službenik tada ostaje izložen kaznenom postupku iako su dva nadležna tijela zaključila da za progon nema osnove. Odluka Visokog kaznenog suda potvrđuje da se ocjena nadležnog rukovoditelja ne smije olako obezvrijediti, da se disciplinska i kaznena odgovornost ne smiju izjednačavati te da se optužnica mora mjeriti stvarnom snagom dokaza. Ta načela moraju jednako vrijediti i kada optužnicu podiže supsidijarni tužitelj.

Zbog uloge Visokog kaznenog suda u ujednačavanju sudske prakse ova odluka ima težinu i za budućnost. Državnom odvjetništvu poručuje da optužnica mora počivati na dokazima koji osuđujuću presudu čine izglednom, da se proturječni dokazi ne smiju zanemariti te da se ocjena nadležnog rukovoditelja policije ne smije obezvrijediti bez utemeljenja. Policiji i policijskim službenicima donosi veću pravnu sigurnost: ocjena opravdanosti i zakonitosti uporabe sredstava prisile koju prema Pravilniku donosi nadležni rukovoditelj ozbiljan je i relevantan akt koji sudovi moraju uzeti u obzir. Očekujemo da će se takva stajališta primjenjivati u svim budućim sličnim predmetima.

Iza ove odluke stoje petorica policijskih službenika i njihove obitelji koji su gotovo tri godine čekali rasplet postupka i živjeli s posljedicama koje nijedna kratka medijska objava ne može dočarati. Postupali su prema osobama koje su potom pravomoćno osuđene zbog neovlaštene proizvodnje i prodaje droge, a zatim su i sami postali predmet kaznenog progona. Bili su izloženi uhićenjima, istražnom zatvoru, pretragama domova i suspenzijama, a njihov je profesionalni integritet sve to vrijeme bio doveden u pitanje. Od prvostupanjske odluke do odluke o žalbi pritom je proteklo gotovo dvije godine.

Ne tvrdimo da obustava kaznenog postupka automatski znači da je svako postupanje bilo zakonito. Ovo nije pitanje policijske povlaštenosti niti zahtjev za nekažnjivošću: policijski službenik koji nezakonito postupa mora odgovarati. No jednako tako mora postojati odgovornost onih koji svojim odlukama pokreću, usmjeravaju ili nadziru postupke s tako ozbiljnim posljedicama za druge ljude. Zato je potrebno utvrditi na kojim su se činjenicama i pravnim osnovama temeljile ključne odluke, jesu li pravodobno i objektivno razmotreni svi relevantni dokazi i stručna mišljenja, jesu li poduzete mjere bile nužne i razmjerne te postoje li propusti i odgovornost za njih. Nadzor mora obuhvatiti cijeli lanac odlučivanja: unutar policije, u odnosima policije i državnog odvjetništva te unutar samog državnog odvjetništva.

Policijski službenik na terenu u nekoliko sekundi mora procijeniti opasnost, donijeti odluku i preuzeti odgovornost za svoje postupanje. Oni koji tu odluku naknadno ocjenjuju raspolažu vremenom, dokumentacijom i institucionalnim ovlastima, pa se od njih očekuje osobito visoka razina stručnosti, objektivnosti i odgovornosti. Previše je jednostavno pozivati se na procedure kada posljedice donesenih odluka snosi netko drugi.

Ovo nije prvi takav slučaj, nego jedan u nizu. Kakvu poruku šaljemo policijskim službenicima koji se suprotstavljaju organiziranom kriminalu ako moraju računati s time da će oni i njihove obitelji godinama snositi posljedice kaznenog progona i profesionalne neizvjesnosti? Policijski službenici imaju pravo na pravodobnu pravnu pomoć, dostupnog institucionalnog sugovornika i stvarnu podršku kada se protiv njih pokrene postupak zbog postupanja u službi. Ispod policijske odore nalazi se čovjek koji ima pravo na dostojanstvo, sigurnost i zaštitu zakona.

Zbog toga ćemo zajednički nastaviti inicijativu za jačanje kaznenopravne i institucionalne zaštite policijskih službenika. U narednim ćemo se danima obratiti nadležnim državnim tijelima s konkretnim zahtjevima i prijedlozima. Tražit ćemo odgovore o postupanju u ovom slučaju i razmatranje odgovornosti za eventualne propuste te ćemo predložiti odgovarajuće zakonske izmjene, među ostalim dodatna jamstva i djelotvorniju sudsku kontrolu u slučajevima kada je progon preuzeo supsidijarni tužitelj nakon što su policija i državno odvjetništvo ocijenili da za progon nema osnove, kao i mehanizme pravodobne pravne pomoći i podrške policijskim službenicima i njihovim obiteljima. Ne tražimo deklarativnu podršku ni prazna obećanja, nego sustav koji će policijskom službeniku omogućiti da zna na koga može računati kada mu zatreba pomoć.

Policijskim službenicima iz Siska i njihovim obiteljima želimo da nakon svega što su prošli pronađu mir. Nećemo im govoriti da zaborave niti očekivati da olakšanje zbog završetka postupka izbriše gotovo tri godine njihova života. Zaslužuju ne samo pravnu satisfakciju nego i jasno institucionalno očitovanje o tome kako je do takve situacije uopće došlo.

Na ovome nećemo stati. Naše kolege zaslužuju konkretne poteze, a ne još jedno obećanje da će se netko pozabaviti njihovim položajem. Ovo nije samo pitanje zaštite policijskih službenika, nego i pitanje odgovornosti institucija, pravne sigurnosti i povjerenja u sustav koji bi trebao štititi i građane i one koji ih štite.

POLICIJSKA ZNAČKA NIJE ŠTIT OD ODGOVORNOSTI, ALI NE SMIJE BITI NI RAZLOG ZBOG KOJEG ĆE POLICIJSKI SLUŽBENIK OSTATI BEZ ZAŠTITE ZAKONA.

U Zagrebu, 01. Studenoga 2026. godine.